Milosavljević, Aleksandra

Link to this page

Authority KeyName Variants
a8dc69e7-1279-4181-8db2-fb7472e54d65
  • Milosavljević, Aleksandra (4)

Author's Bibliography

Monolacunary Wells-Dawson Polyoxometalate as a Novel Contrast Agent for Computed Tomography: A Comprehensive Study on In Vivo Toxicity and Biodistribution

Stojanović, Marko; Čolović, Mirjana B.; Lalatović, Jovana; Milosavljević, Aleksandra; Savić, Nada D.; Declerck, Kilian; Radosavljević, Branimir; Ćetković, Mila; Kravić-Stevović, Tamara; Parac-Vogt, Tatjana N.; Krstić, Danijela

(2024)

TY  - JOUR
AU  - Stojanović, Marko
AU  - Čolović, Mirjana B.
AU  - Lalatović, Jovana
AU  - Milosavljević, Aleksandra
AU  - Savić, Nada D.
AU  - Declerck, Kilian
AU  - Radosavljević, Branimir
AU  - Ćetković, Mila
AU  - Kravić-Stevović, Tamara
AU  - Parac-Vogt, Tatjana N.
AU  - Krstić, Danijela
PY  - 2024
UR  - https://vinar.vin.bg.ac.rs/handle/123456789/12867
AB  - Polyoxotungstate nanoclusters have recently emerged as promising contrast agents for computed tomography (CT). In order to evaluate their clinical potential, in this study, we evaluated the in vitro CT imaging properties, potential toxic effects in vivo, and tissue distribution of monolacunary Wells–Dawson polyoxometalate, α2-K10P2W17O61.20H2O (mono-WD POM). Mono-WD POM showed superior X-ray attenuation compared to other tungsten-containing nanoclusters (its parent WD-POM and Keggin POM) and the standard iodine-based contrast agent (iohexol). The calculated X-ray attenuation linear slope for mono-WD POM was significantly higher compared to parent WD-POM, Keggin POM, and iohexol (5.97 ± 0.14 vs. 4.84 ± 0.05, 4.55 ± 0.16, and 4.30 ± 0.09, respectively). Acute oral (maximum-administered dose (MAD) = 960 mg/kg) and intravenous administration (1/10, 1/5, and 1/3 MAD) of mono-WD POM did not induce unexpected changes in rats’ general habits or mortality. Results of blood gas analysis, CO-oximetry status, and the levels of electrolytes, glucose, lactate, creatinine, and BUN demonstrated a dose-dependent tendency 14 days after intravenous administration of mono-WD POM. The most significant differences compared to the control were observed for 1/3 MAD, being approximately seventy times higher than the typically used dose (0.015 mmol W/kg) of tungsten-based contrast agents. The highest tungsten deposition was found in the kidney (1/3 MAD—0.67 ± 0.12; 1/5 MAD—0.59 ± 0.07; 1/10 MAD—0.54 ± 0.05), which corresponded to detected morphological irregularities, electrolyte imbalance, and increased BUN levels.
T2  - International Journal of Molecular Sciences
T1  - Monolacunary Wells-Dawson Polyoxometalate as a Novel Contrast Agent for Computed Tomography: A Comprehensive Study on In Vivo Toxicity and Biodistribution
VL  - 25
IS  - 5
SP  - 2569
DO  - 10.3390/ijms25052569
ER  - 
@article{
author = "Stojanović, Marko and Čolović, Mirjana B. and Lalatović, Jovana and Milosavljević, Aleksandra and Savić, Nada D. and Declerck, Kilian and Radosavljević, Branimir and Ćetković, Mila and Kravić-Stevović, Tamara and Parac-Vogt, Tatjana N. and Krstić, Danijela",
year = "2024",
abstract = "Polyoxotungstate nanoclusters have recently emerged as promising contrast agents for computed tomography (CT). In order to evaluate their clinical potential, in this study, we evaluated the in vitro CT imaging properties, potential toxic effects in vivo, and tissue distribution of monolacunary Wells–Dawson polyoxometalate, α2-K10P2W17O61.20H2O (mono-WD POM). Mono-WD POM showed superior X-ray attenuation compared to other tungsten-containing nanoclusters (its parent WD-POM and Keggin POM) and the standard iodine-based contrast agent (iohexol). The calculated X-ray attenuation linear slope for mono-WD POM was significantly higher compared to parent WD-POM, Keggin POM, and iohexol (5.97 ± 0.14 vs. 4.84 ± 0.05, 4.55 ± 0.16, and 4.30 ± 0.09, respectively). Acute oral (maximum-administered dose (MAD) = 960 mg/kg) and intravenous administration (1/10, 1/5, and 1/3 MAD) of mono-WD POM did not induce unexpected changes in rats’ general habits or mortality. Results of blood gas analysis, CO-oximetry status, and the levels of electrolytes, glucose, lactate, creatinine, and BUN demonstrated a dose-dependent tendency 14 days after intravenous administration of mono-WD POM. The most significant differences compared to the control were observed for 1/3 MAD, being approximately seventy times higher than the typically used dose (0.015 mmol W/kg) of tungsten-based contrast agents. The highest tungsten deposition was found in the kidney (1/3 MAD—0.67 ± 0.12; 1/5 MAD—0.59 ± 0.07; 1/10 MAD—0.54 ± 0.05), which corresponded to detected morphological irregularities, electrolyte imbalance, and increased BUN levels.",
journal = "International Journal of Molecular Sciences",
title = "Monolacunary Wells-Dawson Polyoxometalate as a Novel Contrast Agent for Computed Tomography: A Comprehensive Study on In Vivo Toxicity and Biodistribution",
volume = "25",
number = "5",
pages = "2569",
doi = "10.3390/ijms25052569"
}
Stojanović, M., Čolović, M. B., Lalatović, J., Milosavljević, A., Savić, N. D., Declerck, K., Radosavljević, B., Ćetković, M., Kravić-Stevović, T., Parac-Vogt, T. N.,& Krstić, D.. (2024). Monolacunary Wells-Dawson Polyoxometalate as a Novel Contrast Agent for Computed Tomography: A Comprehensive Study on In Vivo Toxicity and Biodistribution. in International Journal of Molecular Sciences, 25(5), 2569.
https://doi.org/10.3390/ijms25052569
Stojanović M, Čolović MB, Lalatović J, Milosavljević A, Savić ND, Declerck K, Radosavljević B, Ćetković M, Kravić-Stevović T, Parac-Vogt TN, Krstić D. Monolacunary Wells-Dawson Polyoxometalate as a Novel Contrast Agent for Computed Tomography: A Comprehensive Study on In Vivo Toxicity and Biodistribution. in International Journal of Molecular Sciences. 2024;25(5):2569.
doi:10.3390/ijms25052569 .
Stojanović, Marko, Čolović, Mirjana B., Lalatović, Jovana, Milosavljević, Aleksandra, Savić, Nada D., Declerck, Kilian, Radosavljević, Branimir, Ćetković, Mila, Kravić-Stevović, Tamara, Parac-Vogt, Tatjana N., Krstić, Danijela, "Monolacunary Wells-Dawson Polyoxometalate as a Novel Contrast Agent for Computed Tomography: A Comprehensive Study on In Vivo Toxicity and Biodistribution" in International Journal of Molecular Sciences, 25, no. 5 (2024):2569,
https://doi.org/10.3390/ijms25052569 . .

Razvoj novih antidijabetičkih lekova na bazi polioksometalatnih nanoklastera

Dinčić, Marko; Todorović, Jasna; Čolović, Mirjana; Ćetković Milisavljević, Mila; Kravić Stevović, Tamara; Milosavljević, Aleksandra; Milinković, Neda; Kortz, Urlich; Krstić, Danijela

(2023)

TY  - CONF
AU  - Dinčić, Marko
AU  - Todorović, Jasna
AU  - Čolović, Mirjana
AU  - Ćetković Milisavljević, Mila
AU  - Kravić Stevović, Tamara
AU  - Milosavljević, Aleksandra
AU  - Milinković, Neda
AU  - Kortz, Urlich
AU  - Krstić, Danijela
PY  - 2023
UR  - https://vinar.vin.bg.ac.rs/handle/123456789/12942
AB  - Zahvaljujući brojnim istraživanjima koja su ispitivala biološka svojstva strukturno različitih polioksometalata, došlo se do zapažanja da ova kompleksna neorganska jedinjenja, pored antimikrobnog i antitumorskog delovanja, mogu biti delotvorna u snižavanju hiperglikemije kod pacova sa eksperimentalno izazvanim dijabetesom. Stoga, cilj ove studije je bio da se ispitaju antidijabetički potencijal i mogući toksični efekti dva polioksovolframata:(NH4 )14[NaP5 W30O110]·31H2 O, {NaP5 W30} i K14[AgP5 W30O110]·22H2 O·6KCl, {AgP5 W30}. U cilju realizacije postavljenog cilja, korišćena su tri eksperimentalna modela: (1) antihiperglikemijska screening studija u kojoj je ispitivan uticaj jednokratne intraperitonealne primene {NaP5 W30} i {AgP5 W30} (5, 10 i 20 mg/kg) na snižavanje hiperglikemije kod dijabetičkih pacova, (2) akutna peroralna toksikološka studija koja je istraživala hepato- i nefrotoksične efekte odabranih heteropolivolframata kod zdravih pacova i (3) studija posvećena rasvetljavanju mogućih mehanizama antidijabetičkog delovanja heteropolivolframata. Rezultati screening studije su pokazali da su oba ispitivana heteropolivolframata efikasna u snižavanju hiperglikemije, s tim što se {NaP5 W30}, u odnosu na {AgP5 W30}, pokazao kao moćniji antihiperglikemijski agens. Rezultati biohemijskih parametara funkcije i patohistološka analiza jetre i bubrege korišćenjem konvencionalne svetlosne i transmisione elektronske mikroskopije pokazuju da dvonedeljna primena {NaP5 W30} i {AgP5 W30} (20 mg/kg) izaziva blagi do umereni stepen hepato- i nefrotoksičnosti kod zdravih životinja. U poslednjem eksperimentalnom protokolu, pokazano je da tronedeljna peroralna primena {NaP5 W30} (20 mg/kg) povećava koncentraciju insulina u serumu dijabetičkih pacova, što može biti jedan od mehanizama njegovog antidijabetičkog delovanja. Takođe, pokazano je da {NaP5 W30} ispoljava hepato-, nefro-, kardio- i neuroprotektivno dejstvo kod dijabetičkih pacova, što je procenjeno na osnovu analize: (1) relativne mase organa, (2) biohemijskih parametara funkcije, (3) parametara oksidativnog stresa u homogenatu tkiva, (4) aktivnosti acetilholinesteraze, Na+ /K+-ATPaze i ecto-ATPaza u sinaptozomima i (5) patohistoloških promena u tkivima korišćenjem konvencionalne svetlosne i transmisione elektronske mikroskopije. Stoga, {NaP5 W30} i {AgP5 W30} mogu se smatrati mogućim neinsulinskim lekovima-kandidatima u terapiji dijabetesa tipa 2, koji bi se podvrgli daljim pretkliničkim istraživanjima.
C3  - Medical Research : Medicinska istraživanja
T1  - Razvoj novih antidijabetičkih lekova na bazi polioksometalatnih nanoklastera
VL  - 56
IS  - 4
SP  - 132
EP  - 133
DO  - 10.5937/medi56-47579
ER  - 
@conference{
author = "Dinčić, Marko and Todorović, Jasna and Čolović, Mirjana and Ćetković Milisavljević, Mila and Kravić Stevović, Tamara and Milosavljević, Aleksandra and Milinković, Neda and Kortz, Urlich and Krstić, Danijela",
year = "2023",
abstract = "Zahvaljujući brojnim istraživanjima koja su ispitivala biološka svojstva strukturno različitih polioksometalata, došlo se do zapažanja da ova kompleksna neorganska jedinjenja, pored antimikrobnog i antitumorskog delovanja, mogu biti delotvorna u snižavanju hiperglikemije kod pacova sa eksperimentalno izazvanim dijabetesom. Stoga, cilj ove studije je bio da se ispitaju antidijabetički potencijal i mogući toksični efekti dva polioksovolframata:(NH4 )14[NaP5 W30O110]·31H2 O, {NaP5 W30} i K14[AgP5 W30O110]·22H2 O·6KCl, {AgP5 W30}. U cilju realizacije postavljenog cilja, korišćena su tri eksperimentalna modela: (1) antihiperglikemijska screening studija u kojoj je ispitivan uticaj jednokratne intraperitonealne primene {NaP5 W30} i {AgP5 W30} (5, 10 i 20 mg/kg) na snižavanje hiperglikemije kod dijabetičkih pacova, (2) akutna peroralna toksikološka studija koja je istraživala hepato- i nefrotoksične efekte odabranih heteropolivolframata kod zdravih pacova i (3) studija posvećena rasvetljavanju mogućih mehanizama antidijabetičkog delovanja heteropolivolframata. Rezultati screening studije su pokazali da su oba ispitivana heteropolivolframata efikasna u snižavanju hiperglikemije, s tim što se {NaP5 W30}, u odnosu na {AgP5 W30}, pokazao kao moćniji antihiperglikemijski agens. Rezultati biohemijskih parametara funkcije i patohistološka analiza jetre i bubrege korišćenjem konvencionalne svetlosne i transmisione elektronske mikroskopije pokazuju da dvonedeljna primena {NaP5 W30} i {AgP5 W30} (20 mg/kg) izaziva blagi do umereni stepen hepato- i nefrotoksičnosti kod zdravih životinja. U poslednjem eksperimentalnom protokolu, pokazano je da tronedeljna peroralna primena {NaP5 W30} (20 mg/kg) povećava koncentraciju insulina u serumu dijabetičkih pacova, što može biti jedan od mehanizama njegovog antidijabetičkog delovanja. Takođe, pokazano je da {NaP5 W30} ispoljava hepato-, nefro-, kardio- i neuroprotektivno dejstvo kod dijabetičkih pacova, što je procenjeno na osnovu analize: (1) relativne mase organa, (2) biohemijskih parametara funkcije, (3) parametara oksidativnog stresa u homogenatu tkiva, (4) aktivnosti acetilholinesteraze, Na+ /K+-ATPaze i ecto-ATPaza u sinaptozomima i (5) patohistoloških promena u tkivima korišćenjem konvencionalne svetlosne i transmisione elektronske mikroskopije. Stoga, {NaP5 W30} i {AgP5 W30} mogu se smatrati mogućim neinsulinskim lekovima-kandidatima u terapiji dijabetesa tipa 2, koji bi se podvrgli daljim pretkliničkim istraživanjima.",
journal = "Medical Research : Medicinska istraživanja",
title = "Razvoj novih antidijabetičkih lekova na bazi polioksometalatnih nanoklastera",
volume = "56",
number = "4",
pages = "132-133",
doi = "10.5937/medi56-47579"
}
Dinčić, M., Todorović, J., Čolović, M., Ćetković Milisavljević, M., Kravić Stevović, T., Milosavljević, A., Milinković, N., Kortz, U.,& Krstić, D.. (2023). Razvoj novih antidijabetičkih lekova na bazi polioksometalatnih nanoklastera. in Medical Research : Medicinska istraživanja, 56(4), 132-133.
https://doi.org/10.5937/medi56-47579
Dinčić M, Todorović J, Čolović M, Ćetković Milisavljević M, Kravić Stevović T, Milosavljević A, Milinković N, Kortz U, Krstić D. Razvoj novih antidijabetičkih lekova na bazi polioksometalatnih nanoklastera. in Medical Research : Medicinska istraživanja. 2023;56(4):132-133.
doi:10.5937/medi56-47579 .
Dinčić, Marko, Todorović, Jasna, Čolović, Mirjana, Ćetković Milisavljević, Mila, Kravić Stevović, Tamara, Milosavljević, Aleksandra, Milinković, Neda, Kortz, Urlich, Krstić, Danijela, "Razvoj novih antidijabetičkih lekova na bazi polioksometalatnih nanoklastera" in Medical Research : Medicinska istraživanja, 56, no. 4 (2023):132-133,
https://doi.org/10.5937/medi56-47579 . .

In vivo toxicity evaluation of a polyoxotungstate nanocluster as a promising contrast agent for computed tomography

Stojanović, Marko; Lalatović, Jovana; Milosavljević, Aleksandra; Savić, Nada; Simms, Charlotte; Radosavljević, Branimir; Ćetković, Mila; Kravić Stevović, Tamara; Mrda, Davor; Čolović, Mirjana B.; Parac-Vogt, Tatjana N.; Krstić, Danijela

(2023)

TY  - JOUR
AU  - Stojanović, Marko
AU  - Lalatović, Jovana
AU  - Milosavljević, Aleksandra
AU  - Savić, Nada
AU  - Simms, Charlotte
AU  - Radosavljević, Branimir
AU  - Ćetković, Mila
AU  - Kravić Stevović, Tamara
AU  - Mrda, Davor
AU  - Čolović, Mirjana B.
AU  - Parac-Vogt, Tatjana N.
AU  - Krstić, Danijela
PY  - 2023
UR  - https://vinar.vin.bg.ac.rs/handle/123456789/11091
AB  - In this study, we demonstrate for the first time, that a discrete metal-oxo cluster α-/β-K 6 P 2 W 18 O 62 (WD-POM) exhibits superior performance as a computed tomography (CT) contrast agent, in comparison to the standard contrast agent iohexol. A toxicity evaluation of WD-POM was performed according to standard toxicological protocols using Wistar albino rats. The maximum tolerable dose (MTD) of 2000 mg/kg was initially determined after oral WD-POM application. The acute intravenous toxicity of single WD-POM doses (1/3, 1/5, and 1/10 MTD), which are at least fifty times higher than the typically used dose (0.015 mmol W kg −1 ) of tungsten-based contrast agents, was evaluated for 14 days. The results of arterial blood gas analysis, CO-oximetry status, electrolyte and lactate levels for 1/10 MTD group (80% survival rate) indicated the mixed respiratory and metabolic acidosis. The highest deposition of WD-POM (0.6 ppm tungsten) was found in the kidney, followed by liver (0.15 ppm tungsten), for which the histological analysis revealed morphological irregularities, although the renal function parameters (creatinine and BUN levels) were within the physiological range. This study is the first and important step in evaluating side effects of polyoxometalate nanoclusters, which in recent years have shown a large potential as therapeutics and contrast agents.
T2  - Scientific Reports
T1  - In vivo toxicity evaluation of a polyoxotungstate nanocluster as a promising contrast agent for computed tomography
VL  - 13
IS  - 1
SP  - 9140
DO  - 10.1038/s41598-023-36317-8
ER  - 
@article{
author = "Stojanović, Marko and Lalatović, Jovana and Milosavljević, Aleksandra and Savić, Nada and Simms, Charlotte and Radosavljević, Branimir and Ćetković, Mila and Kravić Stevović, Tamara and Mrda, Davor and Čolović, Mirjana B. and Parac-Vogt, Tatjana N. and Krstić, Danijela",
year = "2023",
abstract = "In this study, we demonstrate for the first time, that a discrete metal-oxo cluster α-/β-K 6 P 2 W 18 O 62 (WD-POM) exhibits superior performance as a computed tomography (CT) contrast agent, in comparison to the standard contrast agent iohexol. A toxicity evaluation of WD-POM was performed according to standard toxicological protocols using Wistar albino rats. The maximum tolerable dose (MTD) of 2000 mg/kg was initially determined after oral WD-POM application. The acute intravenous toxicity of single WD-POM doses (1/3, 1/5, and 1/10 MTD), which are at least fifty times higher than the typically used dose (0.015 mmol W kg −1 ) of tungsten-based contrast agents, was evaluated for 14 days. The results of arterial blood gas analysis, CO-oximetry status, electrolyte and lactate levels for 1/10 MTD group (80% survival rate) indicated the mixed respiratory and metabolic acidosis. The highest deposition of WD-POM (0.6 ppm tungsten) was found in the kidney, followed by liver (0.15 ppm tungsten), for which the histological analysis revealed morphological irregularities, although the renal function parameters (creatinine and BUN levels) were within the physiological range. This study is the first and important step in evaluating side effects of polyoxometalate nanoclusters, which in recent years have shown a large potential as therapeutics and contrast agents.",
journal = "Scientific Reports",
title = "In vivo toxicity evaluation of a polyoxotungstate nanocluster as a promising contrast agent for computed tomography",
volume = "13",
number = "1",
pages = "9140",
doi = "10.1038/s41598-023-36317-8"
}
Stojanović, M., Lalatović, J., Milosavljević, A., Savić, N., Simms, C., Radosavljević, B., Ćetković, M., Kravić Stevović, T., Mrda, D., Čolović, M. B., Parac-Vogt, T. N.,& Krstić, D.. (2023). In vivo toxicity evaluation of a polyoxotungstate nanocluster as a promising contrast agent for computed tomography. in Scientific Reports, 13(1), 9140.
https://doi.org/10.1038/s41598-023-36317-8
Stojanović M, Lalatović J, Milosavljević A, Savić N, Simms C, Radosavljević B, Ćetković M, Kravić Stevović T, Mrda D, Čolović MB, Parac-Vogt TN, Krstić D. In vivo toxicity evaluation of a polyoxotungstate nanocluster as a promising contrast agent for computed tomography. in Scientific Reports. 2023;13(1):9140.
doi:10.1038/s41598-023-36317-8 .
Stojanović, Marko, Lalatović, Jovana, Milosavljević, Aleksandra, Savić, Nada, Simms, Charlotte, Radosavljević, Branimir, Ćetković, Mila, Kravić Stevović, Tamara, Mrda, Davor, Čolović, Mirjana B., Parac-Vogt, Tatjana N., Krstić, Danijela, "In vivo toxicity evaluation of a polyoxotungstate nanocluster as a promising contrast agent for computed tomography" in Scientific Reports, 13, no. 1 (2023):9140,
https://doi.org/10.1038/s41598-023-36317-8 . .
1
2
2

MicroRNA-146a and microRNA-155 as novel crevicular fluid biomarkers for periodontitis in non-diabetic and type 2 diabetic patients

Radović, Nikola; Nikolić Jakoba, Nataša; Petrović, Nina; Milosavljević, Aleksandra; Brković, Božidar; Roganović, Jelena

(2018)

TY  - JOUR
AU  - Radović, Nikola
AU  - Nikolić Jakoba, Nataša
AU  - Petrović, Nina
AU  - Milosavljević, Aleksandra
AU  - Brković, Božidar
AU  - Roganović, Jelena
PY  - 2018
UR  - http://doi.wiley.com/10.1111/jcpe.12888
UR  - https://vinar.vin.bg.ac.rs/handle/123456789/7753
AB  - Aim: Recent studies point at the crucial role of epigenetic mechanisms in the development of multifactorial diseases such as periodontitis and diabetes mellitus (DM) type 2. In addition, circulatory microRNAs (miRs) have emerged as novel biomarkers for various diseases. Aim of this study was to investigate the levels of miR-146a and miR-155 and superoxide dismutase (SOD) activity in gingival crevicular fluid (GCF) of periodontitis patients with (CPDM) and without (CP) DM type 2 as well as in periodontally healthy, control groups (PHDM and PH, respectively). Material and methodsmiR modulation was analysed using quantitative real-time PCR while SOD activity was measured spectrophotometrically. ResultsThe upregulation of miR-146a and miR-155 was observed in CP and CPDM patients' baseline, while the levels decreased after 6weeks of the non-surgical therapy to the levels comparable to PH and PHDM, respectively. Expression levels of miRs positively correlated with SOD activity. Levels of miR-146a were higher in PHDM compared to PH patients. Multivariate analysis revealed that levels of miR-146a and miR-155 were significantly associated with periodontitis when adjusting for age and gender. ConclusionsmiR-146a and miR-155 may be considered as possible novel biomarkers for periodontitis in non-diabetic and type 2 diabetic patients.
T2  - Journal of Clinical Periodontology
T1  - MicroRNA-146a and microRNA-155 as novel crevicular fluid biomarkers for periodontitis in non-diabetic and type 2 diabetic patients
VL  - 45
IS  - 6
SP  - 663
EP  - 671
DO  - 10.1111/jcpe.12888
ER  - 
@article{
author = "Radović, Nikola and Nikolić Jakoba, Nataša and Petrović, Nina and Milosavljević, Aleksandra and Brković, Božidar and Roganović, Jelena",
year = "2018",
abstract = "Aim: Recent studies point at the crucial role of epigenetic mechanisms in the development of multifactorial diseases such as periodontitis and diabetes mellitus (DM) type 2. In addition, circulatory microRNAs (miRs) have emerged as novel biomarkers for various diseases. Aim of this study was to investigate the levels of miR-146a and miR-155 and superoxide dismutase (SOD) activity in gingival crevicular fluid (GCF) of periodontitis patients with (CPDM) and without (CP) DM type 2 as well as in periodontally healthy, control groups (PHDM and PH, respectively). Material and methodsmiR modulation was analysed using quantitative real-time PCR while SOD activity was measured spectrophotometrically. ResultsThe upregulation of miR-146a and miR-155 was observed in CP and CPDM patients' baseline, while the levels decreased after 6weeks of the non-surgical therapy to the levels comparable to PH and PHDM, respectively. Expression levels of miRs positively correlated with SOD activity. Levels of miR-146a were higher in PHDM compared to PH patients. Multivariate analysis revealed that levels of miR-146a and miR-155 were significantly associated with periodontitis when adjusting for age and gender. ConclusionsmiR-146a and miR-155 may be considered as possible novel biomarkers for periodontitis in non-diabetic and type 2 diabetic patients.",
journal = "Journal of Clinical Periodontology",
title = "MicroRNA-146a and microRNA-155 as novel crevicular fluid biomarkers for periodontitis in non-diabetic and type 2 diabetic patients",
volume = "45",
number = "6",
pages = "663-671",
doi = "10.1111/jcpe.12888"
}
Radović, N., Nikolić Jakoba, N., Petrović, N., Milosavljević, A., Brković, B.,& Roganović, J.. (2018). MicroRNA-146a and microRNA-155 as novel crevicular fluid biomarkers for periodontitis in non-diabetic and type 2 diabetic patients. in Journal of Clinical Periodontology, 45(6), 663-671.
https://doi.org/10.1111/jcpe.12888
Radović N, Nikolić Jakoba N, Petrović N, Milosavljević A, Brković B, Roganović J. MicroRNA-146a and microRNA-155 as novel crevicular fluid biomarkers for periodontitis in non-diabetic and type 2 diabetic patients. in Journal of Clinical Periodontology. 2018;45(6):663-671.
doi:10.1111/jcpe.12888 .
Radović, Nikola, Nikolić Jakoba, Nataša, Petrović, Nina, Milosavljević, Aleksandra, Brković, Božidar, Roganović, Jelena, "MicroRNA-146a and microRNA-155 as novel crevicular fluid biomarkers for periodontitis in non-diabetic and type 2 diabetic patients" in Journal of Clinical Periodontology, 45, no. 6 (2018):663-671,
https://doi.org/10.1111/jcpe.12888 . .
1
44
20
39